Kada je u prosincu 2016. USKOK protiv njih podigao optužnicu bilo ih je 147. No njih 145 je i prije početka bilo kakvog suđenja odlučilo priznati krivnju te se nagoditi s USKOK-om, još tamo 2019. I te su presude i odavno pravomoćne.
Bili su osuđeni uglavnom na uvjetne kazne, rad za opće dobro i sporedne novčane kazne, a svima im je oduzeta i nepripadajuća imovinska korist od ukupno 1,6 milijuna kuna. No ona dvojica koja se nisu odlučila na sporazum već na suđenje, sada su doznala i dočekala nepravomoćnu presudu.
Riječ je o Tomislavu Oremušu, bivšem policajcu, sada zaposlenom u Dinamu te Miroslavu Karlovcu, odvjetniku. Teretili su se da su od veljače 2014. do rujna 2015. sudjelovali u seriji prijevara lažirajući prometne nesreće. Oremuš je nepravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora, a Karlovac na četiri i pol godine zatvora. Karlovac se teretio da je preko žrtava iz tih lažnih nesreća izvlačio novac iz osiguravajućih kuća. U tim malverzacijama su, prema optužnici, oštećeni Croatia Osiguranje, Wiener osiguranje, Generali osiguranje i Uniqa osiguranje čiji zaposlenici nisu slutili da je riječ o prevarama pa su za fingirane nesreće u tih godinu i pol dana isplatili nešto više od 260.000 eura odšteta.
Prema optužnici, prevaru su vodili odvjetnici i privatni poduzetnici koji su angažirali preko 140 ljudi koji su sudjelovali u tom lancu prevare. Oremuš se branio da nije imao pojma da radi očevide i sastavlja zapisnike o namještenim nesrećama.
Nesreće su fingirane starim, već oštećenim automobilima ili pak novijim vozilima koja su imala kasko osiguranje. Simuliran je sudar, a Oremuš koji je radio svaki put kad se neka od 19 nesreća koje su obuhvaćene USKOK-ovom optužnicom, stizao bi na teren. Prema optužnici, napravio bi zapisnik nakon čega bi podnio prijave, dok se Karlovac tertio da je zastupao lažne oštećenike u sporovima s osiguranjima. Ljudima koji su glumili da su ozlijeđeni u nesrećama, bila bi nabavljena medicinska dokumentacija. Prema optužnici, izvukli su 260.000 eura iz fingiranih nesreća, od čega su 208.000 eura podijelili među sobom. Fiktivnim oštećenicima isplaćeno je nešto više od 24.000 eura, a Karlovac je prema presudi za sebe zadržao oko 40.000 eura.
Sutkinja Renata Pražetina Kaleb, obrazlažući presudu kazala je kako su i Oremuš i Karlovac iskoristili svoje položaje, ali i iskustvo u slučajevima prometnih nesreća, te sudskih postupaka za odštete. Uz zatvorske kazne dobili su i petogodišnju zabranu obavljanja funkcije policijskog službenika i odvjetnika, a taj rok, ako presuda postane pravomoćna, počet će teći tek nakon što izdrže kaznu. Iz obrazloženja presude proizlazi su Oremuša raskrinkali telefonski kontakti, odnosno komunikacija s osobom koja je bila označena kao vođa skupine. Nadalje, tijekom suđenja, svjedoci su iskazivali da su imali “svog policajca” s kojim su organizirali prometne nesreće.
Oremuš je tvrdio i da doista nije mogao znati kada će morati izaći na očevid, no njegove kolege iz policijske postaje posvjedočili su kako se to uglavnom zna.
Narušili ste povjerenje građana u policiju i odvjetništvo, te niste postupali u skladu sa zakonom. Koristili ste svoje znanje o mogućim rupama u sustavu kako biste oštetili osiguravajuće kuće – kazala je sutkinja u obrazloženju.
Inače, nakon što je postupak u odnosu na Oremuša i Karlovca razdvojen nakon nagodbi njihovih suokrivljenika, optužnica je postala pravomoćna, no suđenje je brzo upalo u probleme jer su obrane prvo tražile da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje snimke tajno snimljenih razgovora. To im je odbijeno, a onda je obrana Karlovca zatražila da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje sve izreke presuda koje su donesene na temelju sporazuma, što im je također odbijeno. Dok se to riješilo prošlo je vrijeme, pa je onda došla pandemija COVID-a, pa potres i tako je njima dvojici nepravomoćna presuda donesena tek sada.
Prema optužnici, kada je Oremuš izlazio na očevide kako bi ih fingirao, za tu “uslugu” mu je bilo isplaćeno između 1000 i 3000 kuna po nesreći. On bi potom napravio očevid, ako treba odmah na mjestu naplatio prekršaj, a novac za plaćanje prekršajnih kazni osiguravao je čovjek koji je svojevremeno bio prvooptuženi, te kojeg je USKOK teretio da je cijelu prevaru i osmislio, a inače je bio automehaničar. Radio je to tako da bi od svake sume I koje je poslije fingiranih nesreća isplatilo osiguranje, nakon raspodjele plijena, uzimao 10 posto koje je stavljao sa strane za dodatne troškove.
