U Priboju, na jugozapadu Srbije, tromeđi s BiH i Crnom Gorom, 30. oktobra 1953. pokrenuta je proizvodnja robusnih i funkcionalnih kamiona FAP po tehnologiji švajcarsko-austrijske firme Saurer Werke s kraja 1930-ih, najvažnijeg kamiona i tegljača bivše države.
Izvrsno su služili u brojnim privrednim, a i vojnim namjenama, a u ratnim filmovima, minimalno maskirani, glumili kamione njemačke vojske.
Kad je 1983. emitovana kultna američka TV serija Vjetrovi rata, u nekoliko emisija nije bilo teško prepoznati središte Zagreba, koje je “glumilo” centar Berlina, sjedište Vermahta bilo je u Mimari…
A u prvim kolonama ratnih njemačkih kamiona ponosno je tutnjao legendarni jugoslovenski kamion FAP 1314 “Kljunaš”, “izvornog” stila s kraja 1930-ih. Česti su bili na putevima, temelj privrede i građevinarstva, prevozili grube, rasute terete, naravno i “luksuznije”, ali za takve bio je prvenstveno namijenjen mariborski TAM 4500 odnosno TAM 5000. Manji kamioni bivše države bili su “Tamić” TAM 2000 i “Zastavica” Zastava 615. Tek krajem 1980-ih privredni se program širi.
Najveći je trag, postavši kamionskom legendom nekadašnje Jugoslavije, ostavio je FAP “Kljunaš”. Riječ je o legendarnom kamionu FAP 1314 (1962. – 2003.), unaprijeđenom modelu FAP 13, koji je životni put počeo 30. oktobra 1953. u fabrici FAP na jugozapadu Srbije, tromeđi s BiH i Crnom Gorom, pokrenuta je proizvodnja robusnih kamiona po licenci švajcarsko-austrijske firme Saurer Werke.
Fabrika automobila Priboj službeno je osnovana 29. jula 1952., a prvih je 17 kamiona, nosivosti 4 i 6 tona, sklopljeno u posljednja dva mjeseca 1953. Najpoznatiji je model bio FAP 1314, koji je s početnih 85 i 100 KS pojačan na 130 i 145 KS. Proizvodio se u 14 verzija, od 1962. do raspada Jugoslavije, a potom u malim serijama do 2003, piše Nacional.
Dužina mu je bila od 5.842 do 7.927 mm, korisna nosivost od 7.500 do 8.000 kg, u verzijama sandučar, kiper, tegljač, cisterna, dizalica te u nekoliko vojnih verzija, sa zadnjim i 4×4 pogonom. Zbog toga su ga, u brojnim namjenama (sandučar, kiper, tegljač s prikolicom, kamion-cisterna, kamion-dizalica, vatrogasno vozilo, kamion za prevoz cementa…), masovno koristila javna preduzeća bivše države.
Gio je i glavni kamion/tegljač JNA. Najveća mu je brzina bila, zavisno o verziji, bila između 62 i 68 km/h, bio je dakle spor, ali žilav i pouzdan. Nosio je i teglio, bio nezaustavljiv i neuništiv. Proizvodnja stabilno raste, a šasije se nerijetko isporučuju karoserističkim radionicama u Zagrebu, Splitu i Ljubljani, koje na njima kreiraju specijalne verzije kamiona i autobusa.
Vlastiti modeli dolaze 1965., a od 1970. sve je tješnja tehnološka saradnja s firmom Daimler-Benz. Premda su FAP-ovi kamioni izvoženi na razna tržišta, raspadom Jugoslavije i gubitkom stabilnog domaćeg tržišta, počinju problemi. Firma je ipak uspjela životariti sve do 30. maja 2017., kad je službeno ugašena.
