Jedini Mil V-12 sada trajno odmara u Muzeju zračnih snaga na aredromu Monino, istočno od Moskve

Velik, veći, Mil V-12! Hladnoratovske igrice SAD-a i SSSR-a temeljito su praznile proračune dvije svjetske sile, a produkti te utrke često su tek začuđujući eksponati u tehničkim muzejima, bez neke stvarne vrijednosti.

VIDEO

Sovjeti su krajem pedesetih uočili da im Amerikanci pokrivaju sve ključne željezničke pravce prema Sibiru špijunskim avionima i da će teško transportirati interkontinentalne nuklearne projektile, a da suparnik to ne dozna. Zavod Mil Design dobio je zadatak konstruirati orijaški helikopter koji će prevoziti rakete do njihova odredišta. Tako bi se osigurala tajnost i brzina transporta.

Od prve ideje do realizacije prošlo je 12 godina. Mil V-12 pokazan je kao prototip na Pariškom showu zrakoplovstva 1971., zakamufliran u putnički helikopter sa 196 sjedala. NATO mu je smislio ime Homer. Vojnim ekspertima bilo je jasno o čemu se radi, ali suparnici su se već kiselo smijali. Letjelica dugačka 37 metara, teška 69 tona, s dva rotora, maksimalne brzine 260 km/h i dosega 500 kilometara bila je zastarjela prije nego što je dobila priliku krenuti na proizvodnu traku. Naime, u međuvremenu su se nuklearne rakete smanjile pa su ih mogli prevoziti i kamioni, a ulogu špijuniranja preuzeli su sateliti koji su vas iz svemirskih visina mogli snimiti kako milujete trešnjin cvijet.

Jedini Mil V-12 sada trajno odmara u Muzeju zračnih snaga na aerodromu Monino, istočno od Moskve.